U davnim vremenima, pokojnik za života je sam sebi već unaprijed izabrao odijelo i to se čuvamo za sahranu što je i porodica znala i što je bila želja pokojnika ali više to i nije praktikovanje.
Odjeća mora da bude čista, uredna i ispeglana i da odgovara veličini pokojnika.
Odjeća zavisi od želje ali i od posla kojim se pokojnik bavio npr. vojnici su se pretežno sahranjivali u svečanom vojnom odijelu, policajci u svečanim uniformama itd.
Takođe cipele su važne, jer se ne praktikuje da se pokojnik sahranjuje bos.

U zavisnosti od starosti i dobi osobe takođe se bira odjeća.
U slučaju umiranja mlade osobe negdje se praktikuje da se takve osobe obuku u bijele haljine ili odijelo, a ponegdje čak i u vjenčanice jer to označava nevinost i mladost osobe koja je tek počela da živi ali sudbina je prekinula takav jedan dio života.
Starijim osobama i muškarcima i ženama praktikuje se oblačenje odijela, muškarcima sako, šešir ili kačket u zavisnosti šta je pokojnik volio, košulja kravata hlače i cipele.
Ženama takođe lijepo odijelo ponekad i šarenih boja jer sve zavisi od želje pokojnika ako je već imao spremno odijelo ili od želje porodice koji su npr. izrazili želju da se pokojnici ili pokojniku obuče nešto vedrijih boja radi karaktera pokojnika i načina života koji je živio ili živjela.

  • Neke nacije po svom običaju umotavaju pokojnika u čaršaf i sahranjuju ga bez odijela .

Bilo bi lijepo i prikladno da se pored glave ili pokraj nogu stave neke stvari koje se upokojena osoba voljela, kao npr. ako je nosila naočare da se oni stave kraj glave, neki odjevni predmet ili bilo šta iz života te osobe.